Četvrtak, 13 Listopad 2011 10:59

Svjećica

Napisao
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
Presjek svječice Presjek svječice

Svjećica se sastoji od kovinske glavne elektrode koja je u keramičkom izolatoru velike izolacijske vrijednosti; donji dio izolatora obuhvaća kovinsko kućište svjećice s navojem, kojim se svjećica učvrsti u glavu motora. Na nozi svjećice je zavarena druga, vanjska elektroda, koja je preko glave motora u električnom spoju s masom (što znači s negativnim polom) vozila. Udaljenost vanjske elektrode od glavne (razmak elektroda) je uvijek točno određen. 

Struja visokog napona teče od razvodnika paljenju kroz glavnu elektrodu i premosti razmak između elektroda u obliku iskre za paljenje. Da bi motor mogao postići odgovarajuću snagu, iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu goriva i zraka. Zato razmak između elektroda mora biti relativno velik. Međutim, što veći razmak, to veći i napon paljenja. Svjećice suvremenih motora obično imaju razmak elektroda 0,4 do 0,8 mm. Razmak treba povremeno pregledati i po potrebi podesiti, jer se elektrode s vremenom troše.

Ponekad se između elektroda nakupe ostaci izgaranja koji premoste razmak između elektroda. Tada iskra vrlo oslabi ili posve izostane. Nepravilan razmak između elektroda, međutim, nije jedini uzrok slabog ili neredovitog paljenja. Ogrebotina ili napuklina na izolatoru ili talog od ulja vode ili čađe na njegovoj površini mogu također uvjetovati gubljenje napona i slabu iskru. 

Kovinski brtvilni prsten iznad navoja sprečava izlaženje plinova između glave motora i svjećice, dok su izolator i kovinsko kućište zabrtvljem prstenima ugrađenim u svjećicu. S obzirom na to da su motori različitih osobina, treba upotrebljavati samo one svjećice koje za određeni motor propisuje proizvođač automobila. Svjećice su po svom obliku i sposobnosti odvođenja topline prilagođene opterećenjima, broju okreta, obliku prostora za izgaranje, omjeru kompresije, sastavu smjese i radnim temperaturama određenog motora.

TOPLINSKA VRIJEDNOST SVJEĆICA  

Svjećice se dijele po svojoj toplinskoj vrijednosti. Što znaći po sposobnosti odvođenja topline s vrha glavne elektrode na glavu motora i odatle na sistem za hlađenje. Visoku toplinsku vrijednost ima svjećica s kratkom nogom izolatora. U tom slučaju je površina koja prima toplinu mala i svjećica brzo odvodi primljenu toplinu. Takva svjećica je primjerena za motore dobrih radnih karakteristika. Svjećica s dugom nogom izolatora ima nisku toplinsku vrijednost; površina izolatora, koja prima toplinu je velika a predavanje topline sporo. Takva svjećica je prikladna za motore s manjim toplinskim opterećenjima, jer bi se u motorima s velikim toplinskim opterećenjima pregrijala i uzrokovala samozapaljenje smjese. 

DUG I KRATAK NAVOJ SVJEĆICE 

Navoj kojim se svjećica učvršćuje u glavu motora je različite duljine, što ovisi o debljini glave. Nikad se ne smiju svjećice s dugim navojem učvrstiti u glavu koja je izrađena za ugrađivanje svjećice s kratkim navojem, jer bi onaj dio svjećice koji strci u prostor za izgaranje mogao oštetiti klip. Svjećica s kratkim navojem učvršćena u otvoru s dugim navojem bi međutim medu ostalim izložila izgaranju i dio navojnog otvora, tako da bi poslije bilo teško učvrstiti odgovarajuću svjećicu s dugim navojem. 

PREDNOSTI TRANZISTORSKOG PALJENJA 

Broj iskri koje uređaj za paljenje izazove u određenom vremenu, može postaviti granice okretima motora. Kapacitet običnog uređaja za paljenje je nekako do 20.000 iskara u minuti. Višecilindrični i trkaći motori koji se brzo okreću zahtijevaju međutim 60.000 i više iskara u minuti. Takve zahtjeve može zadovoljiti uređaj za paljenje kojim se upravlja tranzistorski, a koji besprijekorno djeluje i pri vrlo visokom broju okreta.

Kod običnih uređaja za paljenje s indukcijskim svitkom je vrijeme za pripremu visokog napona u sekundarnom namotu svitka sve kraće kako raste broj okreta i iskara. Povećanje napona u primarnom namotu bi međutim bilo moguće samo na račun kraćeg vijeka trajanja kontakata prekidača koje bi kvarilo veće iskrenje. Prednost tranzistorskog paljenja je u tome da su kontakti prekidača izloženi samo slaboj struji kojom se njime upravlja, a koja ne uzrokuje iskrenje, dok indukcijski svitak dobiva znatno jaču struju i bez obzira na okrete motora osigurava besprijekornu iskru.

Na tom načelu je izrađen tranzistorski uređaj za paljenje kojim se upravlja preko kontakata. Kontakti prekidača prekidaju samo struju koja njima upravlja a koja iznosi oko desetinu primarne struje u običnim uređajima za paljenje. Već ovi tranzistorski uređaji za paljenje u usporedbi s običnim imaju znatno dulji vijek trajanja, ali i on ima svoje granice. 

U trkaćim motorima, a u posljednje vrijeme i u nekim motorima osobnih automobila zato se upotrebljava tranzistotsko paljenje bez kontakata. Taj uređaj nema prekidač, nego mu napon potreban za rad daje induktivni davač u razvodniku u kojem se okreće magnet. Još veći napon, a to znači i više energije za paljenje u gornjem području okreta daju visokonaponski kondenzatorski uređaji za paljenje.

Više u ovoj kategoriji: « Dvotaktni motor Rasplinjač »