Nedjelja, 11 Ožujak 2012 19:32

Pojava prvih benzinskih stanica

Napisao
Benzinska nekoć... Benzinska nekoć...

Pojava prve benzinske stanice zabilježena je u Zagrebu 1932. godine u Šoštarićevoj ulici 12. Njome se koristila privatna nabavljačka zadruga vlasnika Autotaksa čije ime je bilo „Autozov”, a kao komercijalna institucija bila je protokolirana kod Kraljevnoga sudbenog stola. Ostale su stanice bile su u Martićevoj 13, ispred HNK-a, na današnjem Trgu žrtava fašizma, na Starčevićevu trgu i na nekoliko drugih lokacija.

Jedna od najstarijih stanica tada u okolici Zagreba, čije je konture i danas moguće primijetiti, bila je benzinska stanica u Samoboru, dok je u Gospiću stari model stanice postojao čak do 1963. godine. Prve stanice za današnje standarde bile su primitivne jer se benzin crpio na ručni pogon budući da je Zagreb struju dobio tek 1908. godine. Jedini benzin koji se mogao kupiti na prvim stanicama zvao se Sphinx, a uz benzin prodavalo se i Mobiloil i Shell ulje. 

U Zagrebu je 1928. evidentirano 861 motorno vozilo, dakle može se pretpostaviti da je pojava prvih stanica počela kada je Zagreb premašio broj od 1 000 vozila. Dotad su benzin, petrolej, ulje i druge potrepštine prodavale privatna osobe u središtu grada koje su benzin i petrolej nabavljale u bačvama iz Rijeke. „Hrvatski automobilni list” iz 1914. objavio je reklamu I. Zandomenija & Co koji je u svojoj garaži na Jelačićevu trgu 19 imao servis automobila i motora te prodaju benzina i ulja.

Benzin se iz bačava lijevao u manje posude pa u spremnike automobila. Povećanjem broja automobila takav je način opskrbe gorivom u potpunosti zastario pa je pojava benzinskih stanica bila neminovna.

Zanimljivo da je tada benzin imao konkurenciju u benzolu koji se reklamirao kao kvalitetnije i jeftinije pogonsko gorivo. U kasnim tridesetim godinama najpoznatije organizacije koje su imale benzinske stanice bile su Jugoslavensko standard vaccum oil compani d. d., Astra d. d. i Jugoslavensko Shell d. d.

Posljedice velika gospodarske krize u Europi bili su poskupljenje i nestašica benzina, što je uzrokovalo niz vladinih mjera. Ministar trgovine i industrije donio je uredbu o ograničenom automobilskom prometu te sugerirao građanima da se koriste drugim, alternativnim oblicima prijevoza kao npr. željeznicom.
Ako ste automobilom putovali u Njemačku, gorivo ste mogli kupiti samo uz dozvolu koju izdaje konzulat. Vlasnik automobila morao je poslati molbu u konzulat te navesti svrhu, rutu, kilometražu, vremensko trajanje putovanja, marku i broj automobila, jačinu motora te broj potrošenih litara na 100 km.

U Mađarskoj su uz potrebnu dozvolu vozači automobila od 1 000 do 1 500 cm³ mogli dobiti najviše 70 litara benzina mjesečno.

U Hrvatskoj je postojao odbor za propagandu domaćih pogonskih goriva pri Ministarstvu šuma i rudnika koji je izradio nacrt uredbe o promicanju, proizvodnji i upotrebi pogonskih domaćih goriva. Ta uredba predviđa znatne olakšice pri plaćanju poreza, carina, trošarina, te davanje zajmova i premija proizvođačima domaćih pogonskih goriva. Uredba predviđa obveznu upotrebu domaćih pogonskih goriva u stanovitom postotku kod državnog i privatnog vlasništva. (ulomak iz knjige "BEŠTE LJUDI - IDE AUTO ")